POHOVANE GLJIVE “SUNČANICE”
Thank you for reading this post, don't forget to subscribe!
Velike sa širokim hrapavim skoro plosnatim klobukom, rastu same, nema ih u skupinama. Radi se o vrlo ukusnoj gljivi, i ako si pažljiv nema šanse da pogriješiš i ubereš krivu.
Pažljivo se uberu. Naučila me je da se ne spremaju u plastičnu kesu već u košaricu ili papirnatu vrećicu.
U mnogim jezicima je zovu suncobran ili sunčanica Macrolepiota procera, a u Sloveniji je kišobran, svako ocijenio od čega se u njihovoj zemlji ova gljiva brani, pa nazvao po svoje.
Jestiva je jedino termički obrađena, i samo klobuk. Talijani je obožavaju pohanu i naravno s parmezanom, e to mi se sviđa.
Dalje što slijedi i nije neki recept već opis šta učiniti s njima.
RECEPT:
Pečene u tavi, za jednu osobu.
Radila sam popodne, bila sama doma, i uzela iz skupnog ulova njih 4 manje. Obrisala sam ih vlažnim ubrusom (nemam onu specijaliziranu četkicu ili kist za gljive) da uklonim prašinu (toliko su visoke da ne treba ih čistiti od zemlje. Provjerila među lamelama himenija (resice sa unutranje strane) da nema koji omanji žitelj.
Narezala sam ih na komade, ispržila u tavi na malo maslinovog ulja. Ukus im je famozan. Drugoj turi sam dodala još žličicu masla, majketimile šta je to dobro…
Slušam po kulinarskim emisijama kako kažu da gljive imaju orašasti i zemljani okus. Orahe i porodicu im nisam osjetila, a za zemljani okus, ne bih znala reći, zemlju nisam probala.
Kad sam upoznala njihov prirodan okus samo s malo dodane soli i papra, pitale me suncobranke za dodatak malo peršina i češnjaka, (za jednu osobu je jedan česan previše, surovo im pregazi njihov delikatan okus, tako da sam višak češnjaka gurnula u ulje za druge prilike).
Tako “apgrejdane” gljive postavim na postolje od starog kukuruznog kruha, kojeg sam popekla u istoj tavi da pokupi svu eventualno, ukradenu aromu. Brunch, što veganski što vegeterijanski ali za prste polizati.
Pohane sunčanice, (očistimo ih ali ih ovaj put ostavimo cijele)
Umlatimo tri jaja, tri žlice ribanog parmezana, malo peršina, dvije tri žlice, sol i papar.
Suhi klobuk umočimo u jaja pa u mrvice i odložimo tako panirane gljive u hladnjak da se stegne dekica kako se ne bi u ulju previše drobila i otpadala.
Govorim u množini jer me Rico pratio cijelim putem po kuhinji saplićući me kad god je stigao. Jedva ostadoh čitavih zuba.
Ispržiti na malo maslinovog ulja (sad mi zbilja ne paše još i maslac) ovo malo ulja hoće reći da je tava jedva pokrivena, a ne da gljiva leluja u 5 cm ulja.
Servirati i uživati!
Izvor: spoonfulof.life