Ovo je priča o priča o siromašnoj djevojčici koja je svojoj starijoj sestri željela kupiti poklon, jer je ova preuzela ulogu preminule majke i svaki dan se brine o njoj…
Nije imala dovoljno novca da priušti ogrlicu, ali potez prodavača «rastapa srce»…
Pročitajte ispod!
Vesela se djevojčica približila draguljarnici i prislonila nosić uz staklo izloga. Oči joj radosno zasjaše kad ugleda jedan od izloženih predmeta. Ušla je odlučno i prstom pokazala tirkiznu ogrlicu.
– To je za moju sestru. Možete li mi je zapakirati kao poklon?
Trgovac s nevjericom pogleda djevojčicu i upita:
– A koliko novca imaš?
Ona se podiže na prste, stavi na pult limenu kutiju, otvori je i isprazni. Bilo je tu nekoliko manjih novčanica, šaka sitniša, nekoliko školjki i figurica.
– Jeli to dovoljno? – upita ona ponosno.
– Željela bih starijoj sestri kupiti poklon. Otkad nemamo mame, ona obavlja sve poslove i nema ni trenutka vremena za sebe. Danas joj je rođendan. Mislim da bi je poklon razveselio. Oči su joj iste boje kao taj dragi kamen…
Trgovac je otišao u prostoriju iza pulta i u zlatno-crveni papir zapakirao kutijicu.
– Uzmi je i pazi na nju – reče djevojčici.
Ona uze paketić kao pobjednički pehar i ponosno izađe iz trgovine. Sat vremena kasnije u trgovinu uđe prekrasna djevojka s kosom boje meda i divnim tirkiznim očima. Stavi na pult kutijicu koju je trgovac nedavno zapakovao i upita:
– Je li ova ogrlica kupljena u vašoj trgovini?
– Da, gospođice!
– Koliko je koštala?
– U mojoj trgovini cijene su stvar povjerenja, tiču se samo mene i mojih kupaca.
– Moja sestra je imala samo nešto sitniša, sigurno nije mogla platiti ovako vrijednu ogrlicu! – reče djevojka gurajući kutijicu nazad trgovcu.
Trgovac zatvori kutiju, složi omot i vrati je djevojci.
– Vaša je sestra platila najvišu cijenu: dala je sve što je imala.
Izvor: Doznajemo