Znanstvenici su u posljednjih 15-ak godina producirali veliki broj istraživanja na temu kemijskog sastava trnine i njene upotrebe u narodnoj medicini. Otkrivene su i neke druge zanimljivosti o ovoj biljci.
Trnina, Prunus spinosa L. (crni trn, divlja šljiva, trnodrijen, trnovina, trnika, trnavka) stablašica je iz porodice ružovki i jedna od najranijih drvenastih proljetnica u nas. Učestalo je nalazimo na rubovima šuma i u gustom sklopu živica. Otporna je vrsta koja se, osim sjemenom može širiti i vegetativno korijenovim izdancima. Plod je mala ljubičasta koštunica koja se bere tek nakon prvih mrazova. Ne rodi svake godine. Stablo može doživjeti i do 40 godina.
Ljudskoj je zajednici bila poznata još u doba neolitika. Upotrebljava se u narodnoj medicini i prehrambenoj industriji. Njena primjena najraširenija je na području jugoistočne Europe, Azije i sjeverne Afrike, ali biljka je udomaćena i na Novom Zelandu, te i na području Sjeverne Amerike.
U ljudskoj prehrani
Smatra se da je predak današnje šljive. Tradicionalno se upotrebljava u ruralnim sredinama dok je među gradskim stanovništvom danas zaboravljena. Koristi se za izradu sokova, džemova, octa, vina i cijenjenih alkoholnih pića (sloe gin, rakija trnovka). Nekada se od sušenih plodova radilo brašno.
U Francuskoj se ponegdje umjesto ukiseljenih maslina mogu jesti plodovi trnine spravljeni na isti način. Zabilježeno je da su se listovi koristili kao zamjena za duhan. Poslastica su plodovi obloženi čokoladom, ali takvima je potrebno prethodno ukloniti košticu.
Cvjetovi trnine dio su različitih čajnih mješavina, pa i one za mršavljenje. Same bobice su nevjerojatno trpkog okusa koji ne odgovara svima. U kratkom vremenu mogu izvući svu vlagu iz usne šupljine.
Moćan su adstringens čije konzumiranje neki opisuju kao osjećaj kada usta napunite vunom ili pamukom. Istovremeno su i prava vitaminsko-antioksidativna bomba.
U narodnoj medicini
U europskoj tradiciji poznata je preko 7.000 godina, primarno kao biljka jestivih plodova, a onda kao ljekovita vrsta upotrebljavana za tretiranje različitih zdravstvenih problema.
Ekstrakt cvijeta tradicionalno se koristio za terapiju urinarnog trakta, upala i kao dodatna terapija za kardiovaskularne bolesti. Etnofarmakološki izvori spominju vazoprotektivno, antiupalno, diuretsko, detoksirajuće i spazmolitičko djelovanje cvijeća.
Isti izvori spominju upotrebu za crijevne tegobe, probleme dišnog trakta, te srčane tegobe kao miokarditis i aterosklerozu. Plodovi su se koristili za blaga upalna stanja usta i ždrijela, kao i adstringent, a u Europi se spominjalo korištenje za jačanje srca.
Tradicionalno, grančice su se upotrebljavale u južnoj Europi i vjerovalo se da djeluju na snižavanje tlaka. Cvjetovi i posebno peteljke se upotrebljavaju za čaj, sirup, svježi sok ili tinkture za dijareju i anemiju.
Znanstveni dokazi o ljekovitosti
Gotovo svaki dio biljke se može koristiti u ljekovite svrhe. Značajniji aktivni sastojci su polifenoli, uključujući flavonoide, A-tip proantocijanidine, antocijanine, kumarine i fenolnu kiselinu čija se različita kombinacija nalazi u različitim organima ove biljke. U kori i plodu prisutni su tanini i gorke tvari. U sjemenkama postoje cijanogenetski heterozidi. U stabljikama i listovima prisutni su kalcij, kalij i flavonski heterozidi. Plod sadrži pektine, vitamin C i druge bioaktivne sastojke. Koštice su otrovne jer sadrže glikozid amigdalin koji sadrži cijanovodik. Pojedini sastojci trnine, kao flavonoidi pentozidi i dimeri A-tipa procijanidina su rijetki u prirodi. Ova posebnost možda je utjecala na tradicionalnu ljekovitu upotrebu trnine.
Evo zaključaka nekih od provedenih istraživanja:
- Rane studije daju naslutiti da flavonoidi iz cvijeta smanjuju kapilarnu propusnost i djeluju antiupalno na unutarnje organe životinja, normaliziraju kolesterol u krvi u zečeva, pokazuju spazmolitički efekt u crijevima različitih životinja, i povećavaju amplitudu kontrakcija srca u žabljem srcu.
- Ekstrakt trnine se pokazao bogat polifenolima koje djeluju antioksidativno i inhibirajuće na neke upalne enzime te je time znanstvenim dokazima podržana upotreba biljke u tradicionalnoj medicini. Ekstrakt cvijeta trnine pokazuje potencijal kao komplementarna terapija patologija vezanih za oksidativni stres i kardiovaksularnih oboljenja. Polifenoli mogu zaštititi stanične i funkcionalne elemente od lipidne peroksidacije, kronične upale, i oksidativnog oštećenja na DNA, što rezultira vazodilatirajuće, vazozaštitno, anti-aterogeno, antitrombocitično, i anti-apoptozno. Jedna druga studija pokazuje da plodovi trnine u usporedbi s gloginjama imaju manji sadržaj vitamina C (najviše dehidroksiaskorbinske kiseline), ali puno veći udio ukupnih fenola. Zbog toga je antioksidativni utjecaj trnine puno jači, iako su obje ove biljke pokazale izrazito korisna svojstva za ljudsko zdravlje.
- Biljka pokazuje antibakterijska i antikancerozna svojstva vjerojatno zbog sadržaja 11 hidroksicinamata u plodu. I u Hrvatskoj je rađeno istraživanje utjecaja ekstrakta cvijeta trnine na stanice humanog hepatocelularnog karcinoma. Pokusi su potvrdili da je ekstrakt cvjetova trnine toksičan za stanice jetrenog karcinoma u koncentraciji 50–200 μg/mL. Pod upitnikom ostaje potencijalna toksičnost na zdrave jetrene stanice, no definitivno postoji potencijal korištenja trnine kao fitomedicinsko podupiruće terapije. Dodatno, ekstrakt lišća u vodenoj otopini pokazao je antitumorsko djelovanje na maligne stanice: HeLa, K562 i MDA-MB-453.
- Etanolski ekstrakt pokazuje snažno antimikrobno djelovanje protiv Staphylococcus aureus, Escherichia coli, Pseudomonas aeruginosa i Salmonella abony i antifungalno djelovanje protiv Candida albicans. Drugi rad potvrđuje da vodeni i alkoholni ekstrakt lišća ima antibakterijska svojstva najbolje vidljiva protiv: B. cereus i E. cloacae. T. viride, P. funiculosum, P. ochrochloron, P. verrucosum var. Cyclopium.
- Utvrđeno je inhibitorno djelovanje na hemolizu eritrocita.
Rezultati sugeriraju da se listovi mogu koristiti u fitofarmaciji i prehrambenoj industriji, posebice kao antioksidansi.
Trnina i dijabetes
Na pokusu sa štakorima oboljelim od dijabetesa, znanstvenici su pokušali utvrditi antidijabetsko djelovanje te protektivni efekt na jetru i gušteraču. Grupe životinja kojima je dodavan ekstrakt trnine lakše su regulirale glukozu u krvi. Trninom je poboljšana količina izlučenog inzulina. Iako je dijabetes uzrokovao degenerativne i nekrotične promjene, one su ublažene ekstraktom trnine.
Dodatno, tretman je poboljšao oporavak β-stanica. Ovo istraživanje sugerira da bi mogli postojati i alternativni načini regulacije visokog GUK-a, a koji je glavna tegoba dijabetesa. Dodatno, njezin ekstrakt može osigurati zaštitu protiv oksidativnog stresa i posljedičnih šteta na jetri i gušterači uslijed dijabetesa.
NASTAVAK NA STRANI 2…